blog images

Veliko velebitsko veselje

državno prvenstvo u trekingu 


Veliko velebitsko veselje


Kao što je mnogima poznato u trekingu se zahtjevaju i određene orijentacijske vještine. U subotu  ujutro oko 10 sati na Velebitu je počelo državno prvenstvo u trekingu – Poskok 3. Od članova našeg kluba nastupali su Čapi u ultri, Domagoj Marušić u super-planinarskoj, te Hrvoje Jerković i moja malenkost u planinarskoj kategoriji.

Nazvala sam Čapija u nedjelju negdje oko podne da ga priupitam kako je bilo, a on mi odgovori: „Imam još oko 2 kilometra, bilo je malih komplikacija“.  Unatoč komplikacijama sa želucem Čapi je prošao velebitskih 100 km, s preko 5km uspona, za fenomenalnih 26:37:10 što mu je donijelo 24. mjesto.  Domagoj je super-planinarsku preletio za 7:33 i pobijedio! Ne znam kako mu je to pošlo za rukom, vjerojatno je imao mini paraglider pa je samo sletio dolje s Vaganskog vrha. Meni je za 20 km kraću stazu trebalo cca. 40 minuta manje - 6:51. Time sam se nekako dovukla ko i Čapi do 24. mjesta ukupno, ali meni se to broji k'o  4. mjesto. J Hrvoje je tvrdio kako ne želi trčati ali je tek u cilju shvatio da mu je ostalo snage za još desetak km. Išao je 7:21 i zauzeo 38. mjesto. Koga zanimaju ostali rezultati može ih pogledati na:

http://www.treking-liga.com/dokumenti/velebit 2011 rezultati v1.xls

Spomenula sam orijentaciju. U planinarskoj stazi od orijentacije je bilo samo O – O%. Kontrole su bile tako postavljene da je postojala samo jedna moguća varijanta za njihov obilazak. Dakle, sve je ovisilo o fizičkoj spremi. Svejedno, hvala Čapiju što mi je nabavio kartu. :-)

Subotnje jutro je bilo idealno za rekreaciju. U Marasovićima – selu na ulazu u NP Paklenica,  okupilo se 345 trekera i trekerica. Sunce je pržilo, bura je hladila, a Čapi je čekao u redu umjesto mene. Zašto se stvorio red? Pretpostavljam zbog ziherica čije smo iznajmljivanje morali platiti. Prvi nalet bure i ziherice su odletjele u nečiji vrt, pa sam morala preskakivati ogradu kako bih povratila svoju investiciju od 10 kn. Poslikali smo se ispred birtije i spremili fotić do kraja utrke. S razglasa su se orile nekakve borbene iz Rockyja ili Ramba i svi su jedva čekali start.

Do kanjona Male Paklenice bilo je pakleno vruće. Prva kontrola je strateški stavljena usred kanjona (kod jame Kapljuvače), tako da nismo imali izbora nego ići po njemu do kraja. Pozitivno u tome je da je kanjon zaista predivan, ali suludi ritam u kojem smo ga prošli svakako ne planiram ponavljati. Vrijedi doći tamo i na miru ga s užitkom proći.  Naravno ne u sezoni kiše, jer gornjim dijelom kanjona nema staze nego se ide po koritu nečega. Osim vrućine problem mi je predstavljala boca s 2 litre vode u ruksaku koja je uporno bježala na jednu stranu. Znala sam da će mi to doći na naplatu u nekom trenutku. Nakon skakutanja po oblucima slijedi meni osobno najzahtjevniji dio -  uspon do Ivinih vodica preko Lekinih njiva. Sa 484 digli smo  se na cca. 1200 m. Usput smo se i nauživali pogleda, ali nekima to nije bilo dovoljno pa su sugerirali organizatorima da stave kontrolu i kod Čičine doline koja je samo 1,5 km dalje... i 300 m više. Na tom usponu me je obišlo moore ljudi jer moji slavonsko-srijemski geni ne podnose tako nagle promijene visine. Doslovno sam se četveronoške uspela na vrh pazeći da me bura ne otpuše.

Nazad je bilo lakše. Za sat i 15 minuta sam došla do Borisovog doma i tu me snaga napustila. Opekline po ramenima i boca su dovele do toga da su me leđa ubijala, ali noge su i dalje slušale. Ipak, do kraja sam usporila i došetala do cilja gdje se točilo pivo!

Moram priznati da mi je u cilju itekako nedostajao ručak uključen u cijenu startnine koji je ovaj puta poslužen kao večera dan prije. Ne zbog same hrane (jer su me moji dočekali s pizom i zauzvrat dobili moju M mušku majicu), nego zbog ambijenta, druženja... u cilju je bilo svega desetak ljudi. :-( Svi mi u orijentaciji znamo  da je druženje prije i poslije trke vrlo bitan dio natjecanja, ovaj puta je to nekako izostalo. No, kad se slegnu svi dojmovi (i prođe najgora upala mišića ikad) Velebitu dajem palac gore i opet bih ponovno! :-)



NATRAG
glumac  
27.06.2011 23:10:17 KOMENTAR #1
Bravo Marijana i momci!
hrvoe  
27.06.2011 23:35:27 KOMENTAR #2
Bilo je good.

Mozda sam se malo previse cuvao, al to mi je bilo prvo natjecanje takve prirode.

Steta sto mi je iscurila baterija, al likovi kojima nije kazu da je planinarska bila 34km.

Domagoju i Marijani hvala na savjetima i cestitke na rezultatu.
vukma  
28.06.2011 08:56:21 KOMENTAR #3
Ziherice su vam naplaćivali?! U biti što se čudim kad znam tko je organizator. Čapi je nepoderiva životinja slabog želuca grin.
Bravo za sve!
mzgela  
28.06.2011 09:20:45 KOMENTAR #4
Zapravo ih nisu naplatili nego su ih posudili. Dobili smo nazad 10 kn pri vraćanju ziherica organizatoru. LOL
Vidim da nisam napisala dužinu super-planinarske staze - 45 km. Planinarska je službeno bila 30, ali kao što kaže Hrvoe ovi s GPS-om su izmjerili 34 km.
Marija  
29.06.2011 13:14:11 KOMENTAR #5
svaka čast svima! i Marijani na lijepom opisu događaja!
Anchich  
29.06.2011 20:29:13 KOMENTAR #6
Marijana i dečkići.. čestitke!
hrvoe  
30.06.2011 12:57:21 KOMENTAR #7
a kome se gledaju slike...
https://picasaweb.google.com/treking.liga/Velebit100Poskok32526062011

i

https://picasaweb.google.com/109970060405032695285/VelebitTreking2011#

DODAJ KOMENTAR


Samo registrirani korisnici mogu dodati komentar. Prijavite se ili registrirajte.